Jdi na obsah Jdi na menu
 


2. Kako pojavila se religija

U stara vremena, ljudski rod je želeo da sazna uzroke i odnose prirodnih fenomena, ljudi su želeli da otkriju kako se stabilnim zakonima prirode i svetom upravlja. 
Čovečanstvo se plašilo neshvatljivih sila i fenomena i počelo je da im se divi i da ih obožava. 
Ljudi su u stara vremena obožavali Sunce, zvezde, svakojake idole i razne mitološke bogove.

Tako su nastale sve paganske religije, idolatrija i mnogoboštvo 1).
Mnogo godina je prošlo do rođenja našeg praoca Avrama, kog Sveto Pismo naziva
אברהם העברי Avraham ha-Ivri a što znači Avram s one strane reke (Eufrat). 
To znači da je napustio svoj dom i kuću svoga oca i otišao u zemlju Hanan po Božjoj zapovesti.

Avram je prvi čovek koji je shvatio da postoji samo Jedan Bog 2), Tvorac neba i zemlje, a on je sebi postavio za cilj da propoveda monoteizam, kao što nas Biblija obaveštava: I prizva ime יהוהJ. (1 Moj. 12:8)

1) Razni oblici idolatrije i politeizma se i u današnje vreme još uvek praktikuju, a postoje narodi i plemena koji ne znaju za monoteizam.

2) Govorimo o periodu nakon zbrke s jezicima tokom izgradnje Vavilonske kule, do kog su za monoteizam znali samo Adam i Noje. Posle gradnje Vavilonske kule, čovečanstvo je palo u jeres i idolatriju.

Avram je bio pravednik koji je sledio Tvorca i koji je nagrađen za svoju odanost Bogu otkrivenjem proročanstva. 
Bog je sklopio večni savez
בּרית עולם brit olam s Avramom i njegovim semenom i zapovedio mu da vrši obrezanje מילה mila svakog muškarca od osam dana. 
Obrezanje je fizički znak ovog saveza. 
Nakon sklapanja saveza, Avram (već kao Avraam) je dobio obećanje od Boga da će on i njegovo potomstvo naslediti Hanansku zemlju.

Avramov sin Isak i unuk Jakov (kasnije Izrael) sledili su učenja svog oca i dede i poput Avrama bili su pravi vernici i bogobojažljivi ljudi. 
Takođe su nagrađeni otkrivenjem proročanstva i Božjom zaštitom.

Učenici bi trebalo postepeno da se upoznaju sa samom Biblijom, trebalo bi da čitaju stihove Svetog Pisma koji su spomenuti na časovima.

Dvanaest Jakovljevih sinova su postali osnivači dvanaest Izraelovih plemena 1).

1) Pretpostavljamo da učenici Božjeg Zakona poseduju osnovno znanje iz biblijskih priča i biblijske istorije.

Jakov je bio prinuđen da ode u Egipat usled gladi u Hananskoj zemlji. 
Njegov sin Josif je bio namesnik u Egiptu.

Prošlo je 220 godina i Jakovljeva porodica se povećala sa 70 ljudi na 600 000 odraslih muškaraca. 
Egipćani su počeli da se brinu za sopstvenu budućnost kad su videli da su potomci Jakova brzo rasli, pa su počeli da ograničavaju i tlače Jakovljeve potomke i na kraju su prinudili Izrailjce na ropski rad i naterali babice da ubijaju svako muško izrailjsko dete.

Tako su naši preci postepeno pali u teško ropstvo. Porobljeni Izrailjci su se molili Bogu svojih praotaca, Bogu Avrama, Isaka i Jakova za oslobođenje od tog neizdrživog ropstva: A posle mnogo vremena umre car Misirski; i uzdisahu od nevolje sinovi Izrailjevi i vikahu; i vika njihova radi nevolje dođe do Boga. I Bog ču uzdisanje njihovo, i opomenu se Bog zaveta svoga s Avramom, s Isakom i s Jakovom. (2 Moj. 2:23-24)

Bog je čuo molitve i žalbe Izrailja i poslao je proroka Mojsija: I sada evo vika sinova Izrailjevih dođe preda me, i videh muku, kojom ih muče Misirci. Sada hajde da te pošaljem k faraonu, da izvedeš narod moj, sinove Izrailjeve, iz Misira. (2 Moj. 3:9-10)

U to vreme Mojsije se pojavljuje pred faraonom u ime Večnog i oslobađa izrailjski narod iz ropstva preko deset Božjih pošasti i vodi potomke Jakova na planinu Sinaj. 
Na planini Sinaj, Bog je dao Mojsiju Deset zapovesti
עשרת הדברים aseret hadevarim.

miskan.jpg

Odatle, Bog ih šalje u zemlju Hanan koju je obećao našem praocu Avramu. 
Pre ulaska u Hanansku zemlju, tokom 40 godina lutanja po pustinji, Bog je dao Mojsiju ostale zakone koji se nalaze u knjizi Mojsijevog Zakona - Torat Moše
תּורת משׁה, koja se sastoji od pet knjiga koje je napisao Mojsije.

archa.jpg

Karaiti su potomci praoca Avrama i naroda Izraela i ispovedaju Mojsijev Zakon. 
Ime Karaim se izvodi iz korena glagola karo
קרא čitati; reč karaj קראי je jednina od reči čitalac i znači osoba koja čuva Sveto Pismo, a reč karaim קראים je množina reči čitalac i znači čitaoci, oni koji su verni Svetom Pismu. 
Takođe sebe nazivamo
בּני מקרא Benej Mikra - Sinovi Svetog Pisma. 
Karaiti priznaju samo Sveto Pismo bez ikakvih komentara, dodataka ili ispravki, i mi čuvamo Mojsijev Zakon u obliku koji je bio poznat narodu Izraela pre pisanja Talmuda. 
Počeli smo da koristimo reč Karaim
קראים u vreme kada se rodio Talmud, da bismo se razlikovali od Talmudista. 
Talmudisti veruju da je Bog dao usmeni zakon na Sinaju pored pisanog Zakona koji zovu
תורה שׁבּעל פּה tora šebeal pe
Talmudisti tvrde da su ti zakoni prenošeni usmeno iz naraštaja u naraštaj. 
Talmudisti postepeno počinju da se boje da će se ovi usmeni zakoni zaboraviti, i zbog toga su ih zapisali i kodifikovali ih pod imenom
משׁנה Mišna
Kasnije su Mišni dodali tumačenja nazvana
תלמוד Talmud
Talmudistima zovemo sledbenike tog verovanja.

Karaiti ne veruju u te takozvane usmene zakone, zato što za njihovo postojanje nema potpore u Bibliji, zbog čega ne prihvatamo ni delo rabina - Talmud.

Učenja Karaita i Talmudista su dramatično drugačija, ta učenja su u suštini dve različite religije. 
Goleme religijske razlike su razlog zbog kog su, na primer, brakovi između Karaita i Talmudista bili i jesu izuzetno retki.